[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sjedi starac na kamenu mola i motri liniju života,
gdje se more s nebom spaja,
pogleda u nebo, a ono tmurno i ostarilo ko
sjede njegove kose,
pogleda u doline mirnog mora
bez vala, bez napona i snage,
ali prostranog i dugog
kao vlasi njegove podugačke brade.
Kosti starca prozeble su,
ali još uvijek dotiče ih more i dubine morskog duha.
Iz mora, iz dubine, iz škrinje
Posejdonova blaga, šapuće školjka:
„Mladost moja vratiti se neće….
Mladost moja vratiti se neće…“

Autor Zoran Hercigonja

https://s.gravatar.com/avatar/c730048011cfc2b641d04c3293252048?s=80

Website: http://zoran-hercigonja.webnode.hr

Odgovori

Subscribe without commenting