[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Pjesma napisana 1.2.2018., a čini mi se najljepša koju sam ikad napisala o svojoj ljubavi prema njemu. Općenito, čini mi se da sam prije pisala puno ljepše pjesme nego sad.

Poželim te

U ovim noćnim satima

poželim te najjače.

Ne mogu ti još reći

ravno u te lijepe oči

što mi je na umu.

Al’ ovo je sigurno mjesto.

Jednog dana možda pročitaš.

Pročitaš kako zamišljam

pogledati te ravno

u ta dva bisera,

pa te poljubiti,

onako nježno,

ženski žednim usnama,

žednim iskrene, prave ljubavi.

Ljubila bih te ponad obrva,

malo po malo,

a onda lagano prešla uz rub oka

do podočnjaka.

Pa bih onda spustila usne

obrazima do tvojih.

A kad bi nam se usne spojile,

pitam se koliko bi ostale

jedne na drugima.

A onda bi me ti poljubio u čelo,

onako kao da sam najveće blago.

Najljepše od svega

bilo bi priviti se nakon toga

na tvoje grudi,

u zagrljaju snažnom, a nježnom,

onako kao da ne postoji

na ovom svijetu drugi zagrljaj.

Posted by plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting