[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ovaj život je samotna ulica
kad duša iskri kao krijesnica,
a premoreno srce klone
shvati da nepovratno tone.

Svaki dan postaje oproštaj
i prožima te ledeni drhtaj
opijen sjećanjima davnima
odsutno gubiš se u mislima.

Ne čuješ više radosni ptica poj
niti te veseli pčela medni roj
u tebi je odavno već tišina
ništa te ne dotiče, sve je tuđina.

Zalud veseli cvrkut s grana
kad tvom srcu nije više hrana
tvoje gnijezdo mrtvo je i pusto
nigdje ne nalaziš svoje mjesto.

Ne vesele te nebeske boje
one, tu, za nekog drugog stoje
i tiho čekaš zvižduk zadnjeg vlaka
da te poveze u poljane bijeloga maka.

Autor Sissi

Odgovori

Subscribe without commenting