[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Oduvijek nesto cekam u redu, stojim sam,
a ljudi je tu mnogo, da l sve to vrijedi, k’o da cekamo pred rajem, pred bogom..

Sta cekamo ne znamo, jer srcu da sve prizna ne damo.
Utjehu svaki dan nadjem u pjesmi novoj, jer s njom idem tamo gdje necu nikad.
Vracam se tamo gdje ne mogu vise, pa malo mene ostaje tamo gdje se srecan postaje..

Zivot je svakog jutra nova stanica, a kad napisem ono sto reci ne mogu,
nebo je moja granica.
Pjesmom ja do zvijezda zelio sam cesto, jer mozda je to za moju dusu mjesto.

Cekamo zivot, a zivot prolazi, necu da se kajem za srecu koju nisam uzeo,
Necu da neko treci dobije ono sto sam cekao dugo.
Da bih vidio dugu moram prvo da pokisnem.
Naucio sam da srce stisnem, a glavu podignem.
kad je tuga, da srecu dodirnem..

Danas oni sto ne znaju pricaju, a svi sto znaju, oni ne smiju,
neki vampiri krv im piju.
Duse se gube, jer cijeni se cijena, a prava vrijednost cijenu nema.
To je sve ono sto u sebi nadjemo, sto prodat ne mozemo, uzet nam ne mogu,
a drugima mozemo pokloniti, tada velikog covjeka mozemo od sebe stvoriti.

Svaki dan je moj zivot do raja ili pakla stanica.Imam srce i dva, tri stiha,
to je moj drugi svijet, gdje ne cekam nista osim nekog koga cu povesti da vidi sve ono sto necemo nikad.
Da li cu to ikad uspjeti, preboljeti one sto moje snove ne mogu voljeti..

Posted by Chokee

This article has 3 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting