[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Jedreći kroz plamen noći,
koja te kida i od mene uzima,
vrisak sumnje vrata mi otvara
i odnosi me nemirnim prstima.
Stežem se uz zid kameni…
Skrivam se od tebe ljubavi.
Tamo gdje sam pobjegla,
nema tvojih bijelih tragova.

Ispisujem naše nove stranice.
Na kamen hladni lijepim lice
uvelo od kiše poljubaca
(koje sam izmislila)…
jer obraze sam,krišom
vrelom vodom kvasila
dok sam te čekala
u stanici vukova bez broja…

Posted by Sanja75

This article has 15 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting