[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Darujem noćima tihim
svaku potisnutu misao i
puštam snovima
da me cijelu obaviju,
noseći tužne trenutke u
mračne ćoškove.

Lomim na komadiće
stakleni kavez u kojem
sakrivam sebe,
sve dok mi noć
istinu ne donese.

Ne želim se otrgnuti od tuge,
ne želim bježati od
moje cjeline jer će jutrom
sve biti drugačije.

Sakrit ću misli u novi kavez
sa željom da mi se ne vide tragovi
na licu,
od borbe u noćima.

I čekat ću…
I živjeti
do smrti,
sa neprekidnom borbom
u samoj sebi.

Htjet će duša moja
da mi noći budu
veseli prijatelji.
Sanjat će na svjetlu dana,
da jednom i ja
ne zaspim uplakana.

Ova objava ima 22 komentara

  1. Prelijepi a tužni stihovi draga!Tuga ponekad najljepše piše!
    Izdvajam meni najdraži dio:
    “Ne želim se otrgnuti od tuge,
    ne želim bježati od
    moje cjeline jer će jutrom
    sve biti drugačije.”…jutro je uvijek “pametnije” a i donese svjetlo u tamu noći!
    Prelijepo!
    Kiss na obraz i nek ti je svaka noć nasmijana prijateljica!:))

Odgovori

Subscribe without commenting