[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Da li znaš….
da su moja krila
staklenasto lomljiva
i rasipam se poput praha
drhteći od nekih riječi…?

Znaš li….
da sam poput pjene
koju nose valovi ushita
i nestaje u prozirnosti
nekih nejasnih noći….?

Znaš li….
da su moje sjene
brže od mene same
a moje boje slikaju
akvarel duše?

Osjećaš li zaista…
svilenkastu propusnost
mojih misli…
čuješ li….
zvukove staklenastog rasipanja
dok uvlačim svoja krila?

Vidiš li moj let…
čvrstoću uzleta
i jačinu snježnoplavih trenutaka
dok bježim od svojih tuga…
a gledam ih hrabro u oči
rugajući im se?

I vidiš li me…
dok klečeći skupljam
sve svoje krhotine
skrivajući ih
od svojih odraza…
i noćnih aveta
po imenu sjećanja?

Autor Maisy

Ova objava ima 5 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting