[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Prolazi bijela staklena kočija…

 

I pada snijeg, lak, i tih.

Tišina sjećanja, zimsko sunce

zaboravljenog djetinjstva.

 

Zaleđena krošnja

i kristalno plavo nebo.

 

Prolazi tiho staklena kočija…

 

Pada snijeg, bijel, i tih.

Kočija nijemo prolazi

a snijeg što u pahuljama bijelim pada

mete njene meke tragove.

Posted by Vjeran

Rođen u Osijeku. Profesor sam matematike i informatike. Radim u Poljoprivredno šumarskoj školi Vinkovci.

Odgovori

Subscribe without commenting