[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Što više mislim,

Sve mi je nekako jasnije,

Da čovjek malo toga zna,

Malo šta umije da prepozna.

Da li su, recimo, kišne kapi

Suze onih što nas gledaju sad od gore,

Što još nisu preboljeli naš rastanak,

Što možda još nas vole?

Da li, recimo, mora

Sačinjavaju suze nas od dole,

Što tugujemo za nekom pjegavom ili plavom,

Ili za nekim koga više nema?

Da li se ljudi nekad vraćaju na ovaj svijet,

Neko možda kao korov, a neko kao lijepi cvijet,

Da li se sreća može skupljati kao bedž

Ili gramofonske ploče?

Da li negdje tu postoji otpad proteklih godina

Jer gdje bi one drugo mogle otići?

Ostaci nečijih sretnih trenutaka,

Nečiji osmijeh ili nečija prva ljubav?

I zaista,

Što više mislim,

Sve mi je nekako jasnije,

Da čovjek malo toga zna,

I malo šta umije da prepozna.

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting