[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kada odem zauvijek putem kojim se samo jedanpu ide
šta će biti sa mojim mislima i nedosanjanim snovima?
Hoće li ih nastaviti sanjati jesenje izmaglice u dolovima
ili orlovi moćni u vrhovima planina?

Šta će biti sa tvojim dahom na mom obrazu koji se još davno
urezao kao najtananija tetovaža samo meni vidljiva?
Da li će je raznositi morska pjena koja silovito udara u stijene
ili će je vjetar uplesti u krošnju tužne vrbe na našoj obali?

Šta će biti sa tvojim glasom u mom uhu koji miluje moje uši i
u toplom zagrljaju sa mojim glasom šapuće Jesenjina?
Da li će i ti glasovi nestati sa mnom? Nestati, kuda?
Hoće li se pretopiti u umilnu pjesmu slavuja skrivenog u lugu?

Šta će biti sa ovom toplinom oko srca pri susretu sa tobom,
odvajkada začetom tvojim smješkom? Šta će biti?
Da li će ta toplina grijati domove siročadi zimi kada je najhladnije
ili će u nekim novosazrelim srcima za ljubav grijati nove pupoljke?

Volio bih znati odgovore na sva ta pitanja, kako bih lakše mogao da
zauvijek odem putem kojim se samo jedanpu ide.
Volio bih znati koliko dugo ću ostati u mislima onih koji su me voljeli
i šta će poslije biti i sa njihovim mislima? Volio bih znati.

Višegrad, 11.1.2011.

Posted by cika Savo

Rođen u Travniku, živio, rastao i radio u Novom Travniku dok me vjetrovi rata nisu oduvali u Višegrad gdje radim u Domu kulture.

Website: http://www.blogger.com/profile/02777561403535230403

This article has 6 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting