[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Šta ima u tome loše što više nemam svoja krila??

Tako je svejedno što su u tvojim rukama, kad tako lako činiš s njima čuda.
„Svo ovo vrijeme me jedino ti vežeš i ne daš da se nerazumna predosmislim.“

Sad kad više nisam ni blizu onom juče,
Ne mogu ni da se sjetim kako je to nekad izgledalo grabiti ogromni prostor neba.
Pitam se kakva sam to bila dok sam osvajala mora pod sobom,
Ostavljajući gradove da venu za mojim povratkom.

Jesam li imala slobode koliko sam mislila d aimam,
I ako sam je imala,
Ako je to bila sva sloboda ovog svijeta, da li sam zaista i jednog sekunda povjerovala,
Da mogu biti sretna s toliko neba, a sama.

Posted by milanak

This article has 4 comments

  1. Predivno…volim letjeti i ja…a krila? Imamo ih svi, doduše nekome su zakržljala od nekorištenja, nekome otpala od umora jer letjeti nasuprot vjetru umara…zato se treba prepustiti, uhvatiti i oluje u svoju korist. A nebo nekad jest preveliko, i čini nam se da smo sami,ali ne… nismo. Dok god letimo.
    Najljepši pozdrav od ♥ile! Svaka pohvala za stihove!

  2. “Da mogu biti sretna s toliko neba, a sama.”
    Tako si lijepo i jednostavno ispričala priču o osamljenosti slobode i ljepoti ljubavi i povjerenja kada za let rabimo tuđa krila koja nas nose pa lebdimo sretni i prepušteni jednom prelijepom snu. Veliki pozdrav.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting