[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Da budem iskrena ja sam prva u srodne duše uvijek sumnjala,

nisam vjerovala da je to istina, nego još jedna ispričana bajka…

A onda se pojaviš ti,kao da si neka magija i srce uzmeš mi,

podijeliš me na pola..

Uzmeš mi tijelo, pamet , srce i miran san,

Od tada nemoguć postaje moj svaki dan..

Postala sam glavni glumac u svojoj životnoj predstavi,

glumeći danima da je sve ok i da to tako mora biti.

A onda dođe noć, ona bolna tišina obuzme me cijelu

i opet su tada naše duše na dijelu…

Opet osjetim tvoj miris, tvoj slatki poljubac,

osjetim tvoj uzdah i pogled oka tvoga,

postajem tvoja daleko od svijeta, u našoj tišini,

i svjesna da si opet dio života moga….

Zatvorim oči i prepustim se mislima, jer znam da sam tu najviše tvoja,

ležim ti na grudima i slušam otkucaje tvoga srca,

O da li znaš da mi je to omiljena melodija?

Satima bi ležala i samo slušala to tvoje divno srce koje smireno svira,

koje mi kazuje svojim ritmom koliko mu paše što sam tu na grudima

i što konačno osjeti malo spokoja  i mira…

A onda bi podigla glavu, jer žudim da me voliš očima svojim,

žudim da mi kroz oči pogledaš u dušu i otkriješ da si baš ti

najveće blago očima mojim….

Zar je moguće voljeti se očima? Zar je moguće da upravo to

znači da si ti srodna duša moja?

Nisam sigurna, samo znam da otkako tebe sretoh ništa više ne znam…

osim da nikada nikome nisam ovako pripadala, a da mu tijelo ne dotaknem,

da nikoga nisam ovako željela , a da se sa mjesta ne pomaknem…

Moje usne te osjete iako tvoje usne nisu na njima,

mozda će tako ostati zauvijek i možda baš to je neka posebna čarolija.

Vjerovatno to znaju sve srodne duše, vjerovatno se u sličnim osjećajima

i oni svake noći guše…

Unatoč  tom bolu koji moju dušu  na komade kida…

kunem ti se nikada neću dozvoliti da nestane ova naša čarolija…..!

Autor Sokolica

Odgovori

Subscribe without commenting