[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

nekad kao leptir spustiš se na mene
ja se kao sjena slomim od tvog bljeska
ko bez vode kula zidana od pijeska
rasut ce me žudnja iz sna jedne žene

nekad tvoja sjena uz mene se stisne
u noćima hladnim obraz mi zažari
duša bi da vrisne al’ nezna da pisne
oči pune dima srcem bjesne požari

nekad njena ruka ka mom licu krene
pa joj berem trešnje sa osmoga neba
onda srnu moju iz sna zora prene
ja je pustim tijelu što jutrom ju treba

This article has 10 comments

  1. Dusko nema me odavno na portalu, razlog je bolest, ali evo smogla sam malo snage procunjati po portalu i ne mogoh izdrzati da ne pohvalim ove tvoje stihove koji su zaista vrhunski.
    cestitam ti na njima, odusevili su me!
    lijep pozdrav 😀

Odgovori

Subscribe without commenting