[Ukupno:3    Prosječno:5/5]

Duboka sam noć,

ponor dana,

svi smo sami,

tišina lije esenciju zvijezda.

Spominjem se tebe,

pjesniče peraški,

admirale riječi,

kako hodaš s kruhom samoće,

i bdiješ nad brigama Hrvata,

kao i sveci bokeljski,

što dobrotu svoju izliše nama,

nemirnim potomcima.

 

 

 

This article has 6 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting