[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Kad Kairos na prstima pođe
zgrabit ću pramen
što na lice mu pada
sretni trenutak, preletit me neće, te
krilate pete brže od vjetra
ostavit ću iza svojih peta

Sreća, od zrna maka nek’
nije veća al’ san o kojem sanja
u zelenom žitu crvene latice otvara
I raduje me svaka misao o
sreći i
ne tražim vrijeme što je prošlo
sadašnjost je ono što me drži,
ono što će biti ispred ide,
neka činim, onako kako mislim
u sretnom trenutku koji u svemu živi..

Autor Tanja Tadic

Odgovori

Subscribe without commenting