[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zapazih Sreću kako, gradskim ulicama ide,
Sva gorda uvijek ponosna na sredini puta!
Htjela je da nju baš ovakvu čarobnicu vide
Izazovnu lijepo odjevenu, čela uzdignuta!

Poželim boginju jadan naprečac zaustaviti.
Hej, Srećka! Stani sada! Za trenutak, malo!
Zaista ti trebam nekoliko pitanja postaviti!
Imam poviše želja! Ponešto mi na um palo!

Ljuta se okrene, skoro neodlučno zastade,
Svrati pogled, začuđeno me nekako gleda.
Kako ti takva hrabrost ovdje na um pade?
Kad znaš Sreća se zauvijek zaustavit neda!

Egoista! Stvar koju svi, pa, i, ti trebaš znati,
Ostanem li poduže, što bi na to drugi rekli?
Eh, ima toliko pojedinaca koji u životu pati,
Nikada od svojih golemih briga ne bi utekli!

Zamisli samo, da ja sa tobom, zaostanem!
I kada bi jedno drugome čvrsti zavjet dali
Pa, jednog ti dana sva dosadna postanem,
Kao i ja, drugi bi zbog tebe nesretni ostali!

Posted by SvemirPutnik

Filozof... Sociolog...

Website: http://svemirputnik.blog.hr

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting