[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ja vidjeh drvo tužno,

ono pogleda me ruzno.

Bješe ono puno žalosti,

kao da nije u cvjetu mladosti.

Drvo tuzno bješe,

jer ljudi više se ne smješe.

Kad vidjeh to drvo malo,

tad vrijeme bješe stalo.

I od tad vrijeme stoji,

jer svatih čovjek smijati se boji.

No ja bojati se neću,

jer ja živim za sreću.

 

Posted by 1999miki

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting