[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Ja vidjeh drvo tužno,

ono pogleda me ruzno.

Bješe ono puno žalosti,

kao da nije u cvjetu mladosti.

Drvo tuzno bješe,

jer ljudi više se ne smješe.

Kad vidjeh to drvo malo,

tad vrijeme bješe stalo.

I od tad vrijeme stoji,

jer svatih čovjek smijati se boji.

No ja bojati se neću,

jer ja živim za sreću.

 

Autor 1999miki

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting