[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Kroz sve ove ratove,

što sam ih vodio,

unijela si mir u moju dušu,

oko mene si isplela ,

nevidljivi štit od ljubavi i brige,

kojega ni najoštriji mač,

probiti ne može.

 

Pobjede i porazi se smjenjuju,

kao na traci,

a tvoj me štit brani,

postajem sve jači.

 

Kako te ne voljeti,

kada si tako mila,

a tijelo mekano poput baršuna,

od pogleda tvoga,

u meni vatra plane,

koja mi grije grudi

i čini sretnim sve dane.

 

Imati te kraj sebe,

i gledati tu divotu,

što drugo reći,

nego, hvala životu.

Autor Hugo1

Odgovori

Subscribe without commenting