[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ne mogu te više sanjati,

kada si mi postala vjetar na potiljku.

Mjesečev trag na mojim usnama,

boje plave rose.

I jedan svijetlosni opip

u tamnoj sobi ispijenih sjećanja.

Postajem rob,

tvoga još sanjanog dodira ispod pokrivača

i jedna sjena pored svijeće,

što mrakom se treska.

Buketom mojih riječi

kupit ću naklonost tvojih ideala

i jedrima skupiti vjetar tvog sna.

Pa neka me nosi

prostranstvima vječnosti

dok te držim za ruku,

što obukla je srebrni prsten.

Posted by Pippo1906

This article has 16 comments

  1. Vidim,postaješ i gospodar prstenova…osim što si gospodar romantike…srećom pa sam vila pa ti moja večernja zvijezda može osvijetliti put…

    divota..što drugo…

    ♥ila

Odgovori

Subscribe without commenting