[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ne mogu te više sanjati,

kada si mi postala vjetar na potiljku.

Mjesečev trag na mojim usnama,

boje plave rose.

I jedan svijetlosni opip

u tamnoj sobi ispijenih sjećanja.

Postajem rob,

tvoga još sanjanog dodira ispod pokrivača

i jedna sjena pored svijeće,

što mrakom se treska.

Buketom mojih riječi

kupit ću naklonost tvojih ideala

i jedrima skupiti vjetar tvog sna.

Pa neka me nosi

prostranstvima vječnosti

dok te držim za ruku,

što obukla je srebrni prsten.

Autor Pippo1906

Ova objava ima 16 komentara

  1. Vidim,postaješ i gospodar prstenova…osim što si gospodar romantike…srećom pa sam vila pa ti moja večernja zvijezda može osvijetliti put…

    divota..što drugo…

    ♥ila

Odgovori

Subscribe without commenting