[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Danas glava ne da srcu da dise,
jer ona iz srca druga srca brise,
cim pomislim, tamne zavjese stavim,
zatvaram vrata, ne volim, al ne gubim nista.

U ratu sa sobom, nalazim na liticu najstrmiju,
ako krenem po ljubav, pascu sa njom u nepovrat,
Svaki sat je godina, a zivot je prolazan,
ako se borim ostavicu srce tamo gdje ga vise necu naci,
to je srca ratnika, kad se um pomraci.

Sudim sam sebi, jer sve sam sebi uradio,
nailazio na ograde previsoke, na puteve koji moji nisu,
jer nijedan nije pravi, samo je moj mozda put strave,
al to sam od neba dobio, za ovaj zivot ja sam se rodio.
Pjesma je moc, ali noc je tamna, ne mogu je obojiti u dugu,
Da mi ponude da budem kralj svijeta, ja necu tu sudbinu drugu.

Srce ratnika je neko tu stavio, da sam neko drugi nisam se pravio,
Niko nije bolji ili losiji, samo drugaciji, ja sam samo zelio da ne budem svaciji.
Jer nisu bitne te sarene boje, vec one moje, makar bile najtamnije.
Sjajne stvari nastaju iz tmine.

U srcu je bodez, svijet cijeli u glavi, zatvaram proslost,
idem na splavu magije na vrhove snova, novi snijeg me ceka,
jer tamo mi se dusa rodila, moram je izgubiti da bih je nasao,
a prasina nek ostane na onim slikama koje sam volio, nek one traju vjecno..

Autor Chokee

Ova objava ima 3 komentara

  1. Ratnik koji se bori sam sa sobom, rastrgan između osjećaja i razuma. Mislim da većina nas pjesnika vodi svakodnevno tu bitku. Pitam se pobjeđujemo li ikad.
    LP
    🙂

Odgovori

Subscribe without commenting