[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Noć je,

Kako očima,tako I u srcu mome,

Ne vidim ništa, samo srce jos nekako bije,

Ti si ta koja si ugasila svjetla princu svome.

 

Prije mene, poput uvenule biljke si bila,

Nije bilo nikog da te zalije, da ti kaže riječ lijepu,

Godinama, obilazili te svi ko ženu slijepu,

No ja zastanem, pružim ti ruku,dadnem prelijepa krila.

 

Krila, stvorena od ljubavi i dobrote,

Od onog pogleda,  koji je,kad riječi nisu, objasniti sve znao,

Osmijeha, poput šlaga kod torte,

To su bila krila ta, koja sam samo tebi dao.

 

Letjela si, nikad pala više nisi,

S visine sada gledaš na mene,

Pretjerala sa time ti si,

Želja za mene u tebi vene.

 

Kad si se vratila sljedećeg jutra,

Znao sam koje riječi sada dolaze,

Samo si prošaptala tiho:”Dragi, ne znam što će biti s nama sutra.”

Promrljah:”Dobro je, kreni kud moraš, na vlastite staze.”.

 

Učinio sam jedan tmuran život svijetlim,

Nažalost, bacio tamu na svojeg,

Krila sam ti sagradio srcem cijelim,

Ni njega nema,ono više ne bije, zamijenilo je tvojeg.

Posted by usamljenik

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting