[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Toči se ova čaša riječi
U grlo se iznova vraća
U bezdan muk utapa
Jezik – Bol ugriza ječi

Dok krvari ova čaša i noćas
Ne jetrom ko večeri svake
Srce se opija otrovom svojim
Iskapa dušu – Crvene se zrake

Zalaska laži u ponore utrobe svoje slatke
Mirisaće jutro na palež i garež
Kad srča se prekali od paleži svake varke

Ova objava ima 4 komentara

  1. težina noći izgaranja s tek tragovima vatre ujutro…može li se po njima percipirati ta kob, ukoliko se ne “pročita” čitava “pjesma”?
    to je tajna koju pjesnik nosi u sebi…

    lp duško!

Odgovori

Subscribe without commenting