[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kao ocean širok put
Usred kojeg lepezasto stoji
Najnježnije svijeni perlonski skut
bijel kao nada što valove kroji

Sada se lomi uz divlji huk
Gdje vjetar hudo harači svoje
I vije i trga tkaninu uz zvuk
poput ritma za maslinaste konvoje

A lađe bezglavo i neljudski tutnje
Svaki puta kad se lome o površinu
Množe se i roje najcrnje slutnje
O dubokim dnima uz vječnu pomrčinu

Pjesma oluje stavlja te na iskušenje
Svaki njezin refren ulazi u kosti
Možda se vratiš na iznenađenje
Doplutaš napuhan ili uz radosti

Vide nas iz sigurna doma
U kom vlada ledena tišina
Zapisano nam je oboma
Da zaspemo na vodenim jastucima

No ne zna pamet ni tvoja ni moja
Što nam iza obzora dolazi
Možda tišina možda riječ pokoja
Ili razgovor što ne prolazi

Hoće li izdržati naše krhko tkanje
Hoćemo li otploviti u vječnost
Hoće li ostati kakvo spominjanje
Na smrtni dan il’ našu vještost

Autor Matthew Smallmarch

Piše pjesme od 2002., zabunom.

Odgovori

Subscribe without commenting