[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Pružite ruku izgubljenom sinu,
Odbjeglom sa staze Gospodnje
Dajte mu šansu da glasno kaže,
Ono,što više ni tiho ne umije…

(Koliko riječi,
A tako malo prilika za izgovoriti ih).

Stojim nijemo,kao spomenik,
I  pružam ruke nespretne,
Koje ne vide oči (ne)sretne,
Dok ćutim,glasno,svoj krik.

(Koliko riječi,
A tako malo ušiju da čuju glasa stih).

Koliko otkucaja,
Dok okamenjena vječnost,u tišni,
Stoji i podrhtava pod rukom zaborava.

Autor Sanja75

Ova objava ima 6 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting