[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Još kao da je jučer povjetarac lišće nosio,
Još kao da su jučer uspomene zbiljom bile,
Na putu trnjem prožetim naš duh je izgorio.

Vidim te još i danas, slično k’o i nekoć prije,
Dok po suhoj zemlji tmurno hodam
I gorila je svjetlost Tvoja punim sjajem.

I gorila je i lila svijetlost žarko žutu,
Kroz mračne hodnike i dvore
Ti si uvijek bio s nama na putu.

Uz Tebe o prolaznosti nit slutio nisam,
Svaki trenutak na pregršt zlata vrijedan,
U srcu urezan će ostati vječan.

Dok slutio nisam… Ne nisam ni pomislio,
Da će vjeđe Tvoje naglo prevagnut,
Duh Tvoj u sumrak beznadno poći.

Polagano u san sad već toneš,
Nijem i bespomoćan izgovaram ime Tvoje,
Jer i krvav znoj prolio bih za Te.

No sad kucnuo je čaš i vrijeme je da pođeš,
Na put bez povratka, putniče mladi,
Ostavljaš iza prijatelje i spomen na se.

I plač zvona u pozadini tugom kroti,
Povorku bezdušnu što u ritmu korača
I zauvijek je svjetlost Tvoja tiho ugasla.

Krupne suze pokušavam skriti,
Dok iznad lijesa s hladnim grčem stojim
Te upućujem posljednji pogled da lice Ti ne zaboravim.

Još kao da je jučer povjetarac lišće nosio
Još kao da su jučer uspomene zbiljom bile,
Na putu trnjem prožetim prolazimo bez Tebe…

Autor mariod

Rođen 27.9.1990. student treće godine medicine i pišem pjesme u slobodno vrijeme :)

Ova objava ima 3 komentara

  1. No sad kucnuo je čaš i vrijeme je da pođeš,
    Na put bez povratka, putniče mladi,
    Ostavljaš iza prijatelje i spomen na se.

    Strašno je kada se gasi mladi život. osjećam tvoju tugu. Veliki pozdrav za tebe.

  2. Dirnula me ova pjesma,dok sam je čitala imala sam osjećaj da sam i sama dio te tužne povorke.Najteže je na vječni počinak ispratiti svoga bližnjeg,pogotovo ako ode mlad.
    pozdrav

Odgovori

Subscribe without commenting