[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Sad se sjećam tebe u ovaj samrtni čas,

tvoje tragove prikazujem

revnom i mladom, zgodnom naraštaju.

Svim snagama prisjećam se nas

i nespretno odrazujem

po malo od svega što propuštaju

 

moji otvoreni dlanovi sa sjemenjem.

Ugodno je ostarjeti,

ovako, pred samim uzvišenjem.

Opskrbljujem svojim kremenjem,

a to su oni zavjeti,

koga prepoznam krštenjem.

 

Ovi moji vrapci vedro preživljavaju

temperaturne razlike

u Gospodinu, svaka čast;

ni moji dlanovi ne doživljavaju

sve one mrke slike

koje prikazuju propast,

 

ne. U tebi sam pronašla budućnost

koja sada, evo, zri.

Svega ima, samo ti si daleko,

tamo gdje cvate i moja poslušnost,

zato sada sretan budi;

tebe nosim uzduž i poprijeko,

 

a ti si meni opravdanje, ljubav sama;

ti si izvor na pučini,

usred vode oblaka i oceana.

Evo spasilačka tvoga tinjajuća plama

koji meni sunce čini

usred vrta moga procvjetana.

08.03.2014. 08:11

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting