[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Španjolska gitara,
slike atova u pokretu
i sunčane zrake što prže;
prava je, pravcata omara,
krećem sad u zemlju svetu
dok me zlatni lanci meko drže.

Teško ću se odvojiti
od svih slatkih dužnosti;
teško će, teško prestati to.
Nemam razloga ni jednog dvojiti,
to je priljubljenost puna nužnosti,
moja vjera kraljevstvo je nebesko.

U toj zemlji sva teškoća
lakše dolazi i traje, traje
kao slatka žrtva, sladak mir.
Kad i ovo krhko tijelo onemoća,
duh se budi i plodove daje
jer mu stas moj samo malen je okvir.

Španjolska gitara,
konji lijepi, sunce krasno,
slika je to sva primamljiva:
kad im griva nebo para
sliče mi na moje sunce kasno
od kojega koža mi potamnjiva.

Ništa u tom nema bezazleno,
glazba tiha mami
da se duša još opušta,
da se sva u snove nesmotreno
kao veća noć u tami
lako kao pero spušta.

Zato duh i duša mole,
mole svoju Majku tamo gore
kamo propinju se atovi;
oči vide im bez grive gole
da i zemlja duša je bez kore;
konji postaju tad novi svatovi.

Odlaze ka oblacima,
to je s neba prašina i zov,
znam to dobro, vidim živo:
španjolska gitara nota ima
koje šalju pod nebeski krov
dušu da ne luta krivo.
01.04.2017. 18:28

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting