[Ukupno:1    Prosječno:5/5]
Pogledaj u oči likova u tami

I uputi pogled prema prvom strahu

A u trenu kada ostanete sami

Ne otkrivaj tajne sve u jednom dahu.

 

Sačekaj da prođe bol iz ranih dana,

Da zadrhti srce uz ožiljak bledi,

Da prospe tišinu ista stara rana

I trenutak straha naizgled se sledi.

 

I sve onda reci – kako ima žara

Kuda god koračaš, sve dok srca daješ

I kad ono jako za nekog damara;

 

I dok hodao si, nisi zadrhtao

Jer kada zaboli, osetiš da traješ

U nekome kome svog si daha dao.

 

2017.

Autor Dane Dodic

Dane Dodić (Kruševac, Srbija, 21.7.1996), pesnik. U Trsteniku je završio Gimnaziju „Vuk Karadžić“ i studira u Beogradu. Izdao je zbirku pesama „Plovba“ (Narodna biblioteka „Jefimija“, Trstenik, 2015). Dobitnik je više nagrada na međunarodnim festivalima poezije za srednjoškolce. Zastupljen je u međunarodnim zbornicima poezije „Osmeh život krasi“ (Udruženje „Marija Božinović“, Niš, 2014), „Zbornik savremene ljubavne poezije“ (Beograd, Kreativna radionica Balkan, 2014) i dr, kao i u časopisima i portalima književnosti. Dobitnik je nagrade „Ljubostinjska rozeta“ za 2014. godinu, u okviru 35. manifestacije „Pesnička jesen kraj Morave“.

Ova objava ima 2 komentara

  1. Najprije da neskromno, a na osnovu godina (stariji sam od mladoga pjesnika tačno trideset godina manje ili više od četiri dana, što ovako zanesen ne mogu tačno izračunati!!!), pohvalim ovaj sonet sa jedne distance kritičara, a ne nekoga koji tek onako, zabave radi, čita pjesme na ovom portalu. Da, dobro je to, više nego dobro, zanatski… Čini mi se da je u zadnjoj strofi pjesniku ponestalo daha, naročito u “izlomljenom” stihu: “i dok hodao si, nisi zadrhtao…”. U sonetu ima mistike, jer pjesma počinje sa temom tame i straha kao opštih kategorija, da bi u sredini dobila nešto konkretnosti, da se desila ljubav ili da čovjekovo dobro pobjedjuje, i govorom o opreznosti, da se ne nagli u ispovjesti i slično… Na kraju se poentira opštim filozofskim mjestom: ne budi samo svoj, daj se drugome – pjesnik to objašnjava “davanjem daha”. Sve je ovo i više nego lijepo za ovako mladog pjesnika. Želim mu sreću uz mali savjet: kloniti se ipak tih opštih mjesta (jer i sam mnogo bolujem od te bolesti i nikako da je se otarasim!). Ova pjesma je tako više od vježbe, ona baštini ono što iznose i dobri stari veliki soneti, ljepotu i muziku, sklad koji osvaja. Pozdrav od Milenka Ivanovića!

    • Zahvaljujem na blagim kritikama i neskromnim hvalama. Prozreli ste srž pesme i taj mračni početak koji se javlja u mnogim mojim pesmama. Sonet kao forma zaista i jeste savršenstvo sklada, muzike, lepote i najpre ljubavi, kako ste Vi upravo i napisali.

      Srdačan pozdrav,
      D Dodić

Odgovori

Subscribe without commenting