[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nožem ću svjetla prerezati staklo,

Purpuran veo skinut ovlaš s leđa.

Da do svijeta tvog stotinu je međa

Neću dati, makar se srce maklo.

 

Časom prvim veselim se: radujem!

Pa sreća dok probada oblak tmurni

Iznutra se raspe trinaest urni

Mir je na koncu dok raku žalujem.

 

Kao med teška, ta pak ne otiče

Sve i da se samo sunce smješilo:

Trnci oštri, nek patnja se potiče.

 

Potok i rijeka: sve se ogriješilo!

Kako da okus pokvarena kruha

Uspijem probdjeti stamenog duha?

 

Autor von T.

Sadist. Mazohist. Larpurlartist. Monarhist. Uživatelj opijata. Umni izletnik.

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting