[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ti što si došla

U moj građujući svijet

Unijela nemir oko moga srca

Nazvajući sve varkom i lažima

Tko si ti da kažeš

da sol slatka I šećer slan.

Emocije te uzrujavaju

Zašto

Ja se ne bojim ovoga svijeta

Emocije me vode

Ako ih savladam

One ne mogu prevladati mene

Iz njih učim s njima se razvijam

One me vode i čine ovaj svijet

Svako iskustvo, svaka stvar

Svaki događaj , slika

Svugdje je emocija

Ti krojiš svoje mišljenje

Na temelju osjećaja

Tako si i našla svoj put.

Nešto te privuko

Rekla bih da si osjetila

To je tvoja istina

I zato si joj dala moć

Tek kad vjeruješ u nešto

to dobiva snagu

Da fizičku, mentalnu

Nazovi kako god hoćeš

Ja vjerujem

U nešto što opisati ne mogu

Ne tako jednostavno

Ne tako lako

Kao što bi trebalo biti

Vjerujem da možemo mjenjati svijet

U potencijalu što leži u svakom biću

U srcu koji vodi

Emocijama te upozorava

Koji putem poći.

Znam ja da ti ne misliš krivo

Ali morala si biti u trenutku tom tamo

Ali možda si krivo prepostavila

Mogućnost

Možda samo krivo

Ne vidiš snagu u riječima mojim

Kao znaš njihovo značenje

Teško mi je vjerovati ti

Jer kad bi znala ,

Znala bi da su iskrene

preiskrene da bi bile laž

Bojiš se da ću izblijedjeti u magli

Izgubiti se među toliko lica

Previše vjerujem u potencijal svoga bića

A što sam sad

Kreator na počeku puta

Mada moj put traje duže

Upoznala sam trenutke svoje snage

Možda je koristim malo

Možda se bojim njezine moći

, A možda samo mislim Da nije vrijeme

Ja vjerujem u stvaranje

Bez stvaranja ne mogu

Moj duh nije miran

Iako ja sjedim tako

Kreirala bih Sve

Stalno

Emocije su moje

Što mi snagu daju

Njih utkam u radove svoje

I zbog njih vidim

Da magla nije svijet kojemu pripadam

Da se ne mogu izgubiti U milijunima lica

Ne mogu izbledjeti

Moje je stvaranje tek počelo.

Ne znam o tebi mnogo

Rekla bih gotovo ništa

Ali što ti znaš o meni

Da mi možeš reći

Da je sol slatka i šećer slan

Da nazivaš moj svijet lažim

„zatvorena“ u iluziji ljubavi

U iluziji ovog svijeta

Hodam u mjehuriću emocija

Da, ja kročim s ljubavlju

Naivno .. možda

Ali to nije mjehurić

Ni zid

Ni prepreka

To nije ono što me sputava

Daje mi snagu

I upravo to me uzdiže i tjera

Da sve svoje pretočim u nešto

I udahnem dah života

Ja jesam nerazvijeno biće

Ali moj je put počeo tek

Ali mi reći da kriv i lažan

I sputava i nije ti neka riječ

Ja znam da ono što vidim

Nije tako kako jest

Ali opcije su otvorene

Jer kreacija nema kraja

Tvoj je svijet drugačiji od mog

Prihvatila sam ga bez riječi.

Znam da ti nije bila namjera

Ali ti si napala moj .

A opet nije da te ne slušam

Ali tko si ti

Da mi možeš reći

Kako je sol slatka

I šećer slan

Posted by elly

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting