Soba

[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Grizem svaku večer
Ovo malo duše
Što mi je ostalo.
U tami moje svjetlo gori.
Ne vidim ga
I to me najviše mori.
Probudim se iz sna,
Oznojan i uplašen.
Čeka me dan,
Okupan u suncu.
I moje brige,
Što me opet u sobu vuču.
Ne mogu se pokrenuti,
Odgađam odgođeno.
Nikako da počnem
Nešto što je razumno.

Posted by guster

This article has 4 comments

Odgovori

Subscribe without commenting