[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Pisala sam ti…

Mislila sam da ćeš se pojaviti…nadala sam se…

Nije bilo te kiše,toga snijega koji me ne bi podsjetili da su mi snovi samo iluzija…

Puka iluzija,krhotine pohranjene negdje u dubinama stvarnosti,negdje daleko…

A tako volim iluzije…moje se teško pronalaze…

A upravo ti si mogao biti misteriozni tragač u bespućima moje podsvijesti,tražiti neotkriveno,davno sanjano…razočaranje i suze bili bi ti vodiči do moga srca…ali nisi to bio…

Bio si samo sjena…neki zalutali momak koji se slučajno našao na putu mojih snoviđenja…

Jasno sam te vidjela,prodirala ti u dušu…i kao da sam te pronašla…kao da jesam…imala sam čvrsti osjećaj…eli,eto…bio si samo puko priviđenje,plod moga uma…

Zagledana u jarko crvene oblake,zažarene od neke tajanstvene vatre,opet sanjam…

Samo se pitam,dok ti opet,po ne znam koji put,pišem,postoje li prinčevi na bijelom konju ili je to samo očajnička metafora nesretnih djevojaka poput mene…

Možda sam nesretna,ali barem imam snove…

Snove koji se možda nikada neće ostvariti…ali,barem ih imam…

Imam snove…u njima si ti…

 

Posted by Ellenhyll

This article has 3 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting