[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Bojim se praznih dana

i grana,

sto vise ogoljeni na nebu,

gdje im je korijen,stablo

i lisce propalo,

a voce istrulilo…

Gadnu daljinu sprema

od ljudi moja inspiracija,

na suncanom trgu me nema

sa svim tim poznanicima…..

Dubina se razbila u meni,

ko valovi mora o stijeni

ko svi osijecaji prepoznani..

Sad nema me tu gdje jesam

i tu sam gdje nikad i nisam

i sjedim u vlastitoj sijeni

nemirna,a nepomicna

prema tome sto dolazi nemocna

Odgovori

Subscribe without commenting