[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
plasim se divljine otrgnutih snova
sto pupcanom vrpcom napajase mi dusu
slobodni lebde dok pod njima gmizem
okovima svojim stezu mi gusu

plase me oblaci sto nad njima prijete
sivom tintom krila tugom im kvase
obraza zlatnog ,puni srece ko dijete
na ledjima im breme, zemljane mase

plase me ljudi sto mi ih kradu
premda nikad svojima nece ih zvati
ni rodjene nemajuju kome da dadu
tek tuga veca nocu da ih prati

Ova objava ima 8 komentara

  1. plase me ljudi sto mi ih kradu
    premda nikad svojima nece ih zvati
    ni rodjene nemajuju kome da dadu
    tek tuga veca nocu da ih prati

    Ovo je česta životna pojava. Time tvoji stihovi prestaju imati samo intiman karakter. Lijep tečan stih pune rime. Veliki pozdrav Duško:))

  2. plase me ljudi sto mi ih kradu
    premda nikad svojima nece ih zvati
    ni rodjene nemajuju kome da dadu
    tek tuga veca nocu da ih prati
    e morala sam i ja zadnju
    ali super je cijela pjesma Dusko
    pozdrav

Odgovori

Subscribe without commenting