[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Livadu skriva samoća
a gavran zaziva snijeg,
pramen se magle vuče,
jutarnja slana pala;
bijele se doline i brijeg,
niz goru vjetar vije,
venu niz polje trave
i drhti zeba mala.

Na snopu suhoga kukurijeka
dva se pozdravljaju mrava,
po obrazima se dugo
miluju ticala nježna.
„Ne zaboravi mene…“ –
uz plač je uzdisala
ljepotica tananog struka,
gorska princeza snježna.

„Ne zaboravi mene…“ –
opet će doći cvijeće,
opet će granuti sunce,
bljesnuti ljiljan u travi;
opet će orao stari
kružiti krugove sreće,
pjevat će ljubavne pjesme
snježnoj princezi mravi.

Posted by feniks

Onajetihohodila, onajetihouzdisala, njenesmijavicenemoguzaboraviti...

Website: https://nizmahalu.blogspot.hr/

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting