[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Hladno paperje zatrpava naše bašte,

kao jalovi pupoljci

bijele se namreškana gnijezda u krošnjama.

 

Gdje smo se odmarali od napora srca,

disali jedno kraj drugog

blagu toplotu i dosadu podnevnu ?

 

Svi tragovi, košnice i mravinjaci su zvijani;

potok je uglačan,

na suncu mu se ledeno lice obavije skramom zlata .

***

I jedino što usred ledene zemlje cvjeta

obrazi su njeni i usana živo cvijeće

a kad se privije nježna, nastane proljeće

u milosnoj slasti i moje srce procvjeta.

Autor Stevan

Ova objava ima 16 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting