[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Miluju me noćas tople ruke nesanice,diraju mi polako lice,u meni još snage ima da borim se sa sjećanjima…Sve što vidim je daljina,neko prazno mjesto stoji u meni,neka divlja bujica se pjeni.Onaj pogled onog dana,još je za mene slika stvarna,još živim u tom trenutku,još se vrtim na vrtuljku želja a znam da ne bih smjela.Dobila sam te,imala sam te,ali te nisam znala čuvati,nisam  znala voljeti…Tko bi rekao da ikad će boljeti nešto što isprva nisam mogla zavoljeti…I sada sam tu,sama,suočena sa stotinu svojih mana,suočena sa svim istinama sad kad otvorila se rana.Znam da sve su šanse za mene gotove,znam da nemam više prava na tebe,al ovo je način da kažem ono što nisam nikada,jer vjera u bolje propada.Oprosti što sam otišla onda kada sam najviše trebala ostati,oprosti što sam vikala onda kada sam trebala šaptati.Žao mi je što sam ponos stavljala uvijek prije svega,vjeruj da sada proklinjem njega,oprosti mi za svaku suzu što ti je iz oka kapnula a nije me dotaknula…Nisam više ono što znaš,nisam više negativka,al izgubljena je ova bitka,tako sam htjela tvoje ruke oko svoga vrata,toliko sam očekivala da doći češ mi opet pred vrata.Zadnju večer kada smo se zauvijek rastali,u meni ratovi su nastali,kajanje i bol se sastali.I znam da ne smijem te sada tražiti,znam da ne smije mi želja opet osnažiti,zato sreću tvome srcu želim s nekim  razumnim i smjelim,s nekim tko će te voljeti onako kako nisam mogla ja, s nekim s  kim ti neće biti nevolja…A ja ću ovako kako znam,odgodit ću na neko vrijeme san,budna dočekivati dan,živjeti po noći,jer pokajnicima ostaju samo snene oči….

Posted by Lady_Midnight

Nešto posebno.

This article has 4 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting