[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
U crnoj noći kobnoj

jedna žena ostala je sama,

u crnoj haljini,

u molitvi

sjajem Smrti obasjana.

Te noći na grobu

pokraj crvenih ruža

klekla je i tiho

zazvala ime tvoje.

Ali odnijele su te hude zloga

i ostaje još samo

pjesma kao uspomena

na riječi tvoje.

Noć i leptir koji leti,

te,

jedna stara ura

uvijek je na njega sjeti.

Tiho ponoć otkucava

i

vani sve je mračno

inje na granama čempresa

i snijeg tek je pao.

Autor NIKOLINA

Rođena sam 06.02.1980.g. u Brelima.
Pohađala sam Opću gimnaziju u Makarskoj.
Pišem za časopis Moja istina.
Objavila sam knjigu poezije Začarana ljubavlju u
Shop My Book.
Izdala sam knjigu poezije “Nemirni valovi”

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting