[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Ja sam čovjek bez prošlosti života

nikada nisam vidio obrise ljepota,

bez majke sam, oca, sestre i brata

rodila me majka Noć u tamnim očima mraka.

Sam sam rastao očekujući tebe

uzimajući tuđe da spasim sebe.

i uzeh tuđe na vratima pakla

ubivši mnoge k’o komadić stakla.

dijete sam noći, ne znam miris cvijeća

al’ pamtim okus krvi i propalih sreća,

hranim se strahom k’o vi kruhom

samo što ja vas hranim mukom,

jer moja žeđ nikad ne prestaje

dok mnogi život za životom nestaje.

ti čovječe ne znaš tko sam ja,

možda k’o ti, al’ možda i strašnija …

To nećeš znati do onoga dana

kada usnulog te pokri moja tama,

ti slušaj sat što orno kuca

i k’o neki stroj pomalo puca …

a kad zlatne kazaljke stanu

doći ću osobno, i neka suze ne kanu.

Ova objava ima 4 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting