Smrt

[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Ponekad zamišljam
da je smrt, kao neka tajna
i da ako zadržim dah
i držim ga najdulje što mogu
možda se predomisli,
možda ode

A onda se sjetim
Šimićeve Opomene
a tko ne voli zvijezde
no i kada
nestanem i postanem
zvijezda
čitao sam,
da i zvijezde umiru,
jedne odu sa bumom,
druge se u tišini suše,
treće rastu
pa i druge zvijezde prerastu
tako izgleda, da i same zvijezde
umiru, isto kao i mi ljudi
i prestaju da sjaje

I razmišljam sada,
sada, kada sam zvijezda
da je smrt i dalje ostala tajna
čak i među zvijezdama
i muči me, što ne znam
da li ću i sada,
sada kada sam zvijezda
moći da zadržim dah
samo još i dulje nego prije
dok sam dijete bila
da je opet pustim da se umori,
da se predomisli,
i da ode,
negdje, bilo gdje,
gdje nakon nje ljudi ne plaču
negdje, gdje i nakon nje
ljudi kao i zvijezde
i dalje mogu da sjaje

 

Posted by buba

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting