[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Osjećam da pucam, i ne mogu više, um više ne može da diše.
Gubim se, gubim, a prostora nemam, nestajem k’o sjena.

I gdje da pođem, i kud da prođem?
K’o luđak lutam ulicama mlade lune,
Skrivam se, skrivam, al’ me stižu bune.

I pomislim, možda kasno, al’ prilično jasno: Pa ovaj grad je gad!
A ja – ja volim samo njegov opojni smrad.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting