[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Plodovi posta, plodovi gladi,

plodovi čežnje za svim i svačim

obasiplju mi kapke, suhe kao zaborav.

Sreća se nesrećom gradi

i ja saznajem koliko Ti značim

i kako moj život je zdrav.

 

Nespretno priznajem, puna sam sebe,

još uvijek me nevjerica prati,

suhe mi ruke sokove traže;

čežnja me moja boli i zebe

kao neka moja neznana mati,

ali primati duha uvijek mi draže.

 

Tvoje me duhovne kapi najviše bole,

ohola strašno peče me noć;

kako da dočekam izlazak svjetla?

Kako će slatke biti mi koštice gole!

Medena Tvoja riječ daje mi moć

i ja se prisjećam svoga podrijetla

 

od kojeg sam pognuta, grbava sva.

To nije teret moje težine

već korijenje sraslo i s njime rod

gdje stvaraš pljevu od svakoga zla

koja me hrani dahom svježine.

To će biti moj sladak plod.

27.02.2016. 00:34

 

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting