[Ukupno:3    Prosječno:4/5]
Nije mi logika baš jaka strana
u kokošinjcu čuči mi vrana
a kokoš moja nad morem leti
flotila slonova plovi ka Kreti

Kitova krdo livadom pase
gle morem roni bodljavo prase
žirafa glasno bleji iz tora
ovca se gnijezdi na vrhu bora

Iz mišje rupe cijuče pas
a na njeg’ laje miš na sav glas
ma gledaj samo… joj kakva zbrka
u počast gospara Ratka Zvrka*

*Ratko Zvrko (1920 – 1998)  –  dubrovački pjesnik, boksač i novinar… autor
legendarnog Grge Čvarka

Ova objava ima 6 komentara

    • Gospar Ratko je bio tako jedna svestrana osoba i moj nedostižni uzor. Njegova “Tvoja staza” je i moja i stalno je “recikliram” kroz svoje stihove. To je neizbježno, toliki je utjecaj imala na mene…
      Tripica draga pjesnička prijateljice, hvala ti na poetskom druženju.
      lp 🙂

  1. Prva pomisao čitajući ovu pjesmu bila je – Ratko Zvrko!

    Pjer, ovo ti je fenomenalno, svaka ti čast…i naravno, čast i Ratku Zvrku koji je uljepšao moje djetinjstvo 🙂

  2. Eh, morala sam se vratiti, da uz Ratka Zvrka spomenem još jedno dubrovačko ime – Luko Paljetak i njegovo “Miševi i mačke naglavačke”.
    Mnogo, mnogo radosti i smijeha na poklon i od njega dobih 🙂
    Hvala Pjer na ovo lijepo sjećanje na bezbrižne dane djetinjstva…lp

  3. Čuj Pjer, morala sam ti ovu pjesmu u komentare staviti, da zaokružim u cjelinu ovaj lijepi doživljaj koji si pružio…i neka ljudi čitaju

    TVOJA STAZA

    Čuj, kad ti je jako teško,
    kad te nešto strašno muči
    i kad ti je stvarno tijesno
    na ulici i u kući,
    daj, odmahni lijevom rukom,
    daj, odmahni desnom rukom,
    i odlučno, čvrsto kreni
    za nečujnim nekim zvukom.

    Kreni stazom koje nema.

    To će biti tvoja staza.
    Tko zna što ti sutra sprema
    taj tvoj put bez putokaza,
    al znaš: to je tvoja cesta
    što nekamo ipak vodi
    i da na njoj nema mjesta
    za drugoga.
    Zato brodi!

    Ako nekad ipak negdje
    na lud kamen zakoračiš,
    pa kad glavom o tle tresneš
    nemoj zato da se smračiš,
    već, molim te, junak budi,
    ko da ništa bilo nije,
    pa nastavi svojom cestom
    još oštrije nego prije.

    A kada ti je zbilja dobro,
    kad pomisliš da si snažan,
    smiri malo svoju snagu
    i nemoj da se praviš važan.
    I nastavi svojom cestom,
    niti lijevo, niti desno.
    Po širokom hodaj usko,
    a napni se kad je tijesno.

    I jednog ćeš dana stići
    na kraj samo tvoga puta.
    Tog ćeš časa možda biti
    bez cipela i kaputa,
    al ćeš znati što si, tko si
    i koliko zbilja vrijediš.

    Da si Netko samo zato
    što jedino put svoj slijediš.

    /Ratko Zvrko/

    (ps: oprosti ako sam se malo nametnula komentarima)

  4. Hvala ti lijepa sibi što si ovako upotpunila i ukrasila ovu objavu. Prekrasna je “Staza”… što je više čitaš, sve ti je draža. To je ta jedna virtuozna melodioznost i nenadmašiva lakoća pjesnikovanja.
    A naš akademik gospar Luko Paljetak je svoj spomenik u Gradu već zaslužio.
    I nisi se uopće nametnula, nego ti hvala još jednom 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting