[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Travnati kopljanici položiše tijela vlastitom usudu…

Počinkom svojim okruniše jednu ispunjenu tišinu.

Mladost je večerala dosadu kozačkog galopiranja a kroz vatru misli im prihvatiše okus majke u  blagoj noćnoj postelji.

U letu ljuskavi glas poledice šutke otkloni koprenu blijedih zvukova noćnih.

Uspavaše se ionako dremljive navike nebeske.

Ugodno premještanje jeseni spusti kapke na zaboravljeno rođenje visokih molitvi.

Krici se tek preliše sred samotne družbe….pustinja šaptom skloni razbojnika poderanih vjeđa.

Bijeg mu osudiše oni što letom laganim kroz trenutke nestaju.

Obličja im se priklanjaju tami,lakše je tada zaborav ponijeti.

U djetetu vrati šarenu krpu oprosta i novorođene misli crnih se očiju odreknu.

Nemirnih li pojava,druga ih bljedoća ukaže na lijene provalije životnih radoznalosti.

Pokret vatrenog vrtloga iskoristi se vjerom nabujalog čuđenja i neobično se stigne oplemeniti odgovorima trulih bedema.

Prostranost zanosna stade dražiti taštinu dosade i otrcana riječima i kapima posljednji put poleti u padine na krunidbu polja utjeha.

Nevezani stihovi ljudskog shvaćanja iz sna iskopaše nevinost dječje vizije.

Plač odvuče zakletvu jutarnju.

Uzalud rastu pogledi kad odgovori jednog proroka hodom zataje.

Oluji samo se prepuste i smisao obrišu.

Prazni gospodari trepere kroz prikaze putujuće u zadivljeni svijet krvavih duša,istančanih krovova.

I danas ih pripovijest udari s istočnog klanca te zapleše širokim grudima jučerašnjih ravnica.

Bezdušni sanjar naklonom se prikloni i nehotice potjera groznicu jutarnje tišine.

Molitve ostanu pokrivene urlikom nemirnog sluge.

Novi smijeh naslika mu mekane obrise nemarnosti i prašne godine postadoše tek odsjev dolaska starog prijatelja čijeg govora bilješke problijede kroz zemaljska nadanja.

Kao budući promatrač dan je iza noći pošao i motrio prigovore života te ih valjano ljubio nedostacima što mu za pravo podare divljenje zaboravljenom imenu.

U drhtavim otkucajima starost se primakne i mladeži jedne prošlosti se dodvori.

Niti za mnogo vjekova prolaznost strahova bezbojnih neće otkriti.

Toliko puta utisnutim tragovima u šetnju ne požele poći i tek htijenju agonije sa blagošću se prepuste.

Čak niti danas kad kroz noć staraca pođu, shvatiti neće da to bijaše tek stepska slutnja….

Posted by Svijač breza

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting