[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
U slutnji nosim svaki dan,
Kao šapat nepoznatog glasa.
Javlja se utišan, kao dah povjetarca.
Tako dan unaprijed postaje znan,
Samo u slutnji prepoznat.

Vrijeme se ponovo u novom danu kreće,
Vrti se i uz tajanstveni šapat slutnje
Život u vječnost teče.

Beskrajem svemira mora proći,
U gorljivoj znatiželji
Pronaći svijet spasa.
Ali glas se ponovno u tišini javlja:
Danas kao svaki dan
Umire neki dio nas.

Autor Josip Bralic

Ova objava ima 5 komentara

  1. Pročitao sam ovu pjesmu više puta, ovo je odličan pokušaj nadilaženja pojedinačne emocije. To što u suvremenom pjesništvu fali jeste upravo pjesma koju ćemo svi “podijeliti”, a ne samo pjesnikovo poniranje u sebe.
    Puno pohvala za ove opaske o svevremenskoj slutnji.

  2. Slutnje su ipak samo slutnje.Moram priznati da poruka pjesme nije doprla do mene.Meni ovo dodje kao hrpa imaginarnih misli koje su se slucajno tu zatekle!
    Prijateljski pozdrav!

  3. “Vrijeme se ponovo u novom danu kreće,
    Vrti se i uz tajanstveni šapat slutnje
    Život u vječnost teče.”
    Sviđa mi se to tvoje kretanje vremena, koje u trenutku ne osjećamo, ali u ukupnosti tog kretanja prođe život.Pozdrav!

Odgovori

Subscribe without commenting