[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Dok slutim naslućivanje navirućih nemira,
Prekriženih ruku na grudima ležim;
Živi mrtvac sa željom smrti.
U meni praznina usisava
Boli snagom crne rupe.
Premalo znam o previše toga,
Počinje li kraj ili završava početak,
Borim se da ne mislim mislima crnim,
Ali misao kao i ptica,
Prhne i ništa je ne zaustavi;
Sumnja u ljude jednom izrečena
Nikad se više ne zatomi,
U krletci skrivene podsvijesti
Raste sve dok ne ubije
I ono malo istine o čistoći
Svakog novog poznanstva i poljupca.
I tek blijeda sjena razuma
Na granici smisla i besmisla govori mi:
“Ne osuđuj, jer poznaješ puteve duša,
Ne sudi već opraštaj,
Dok ljubiš ljubi,
Dok se nadaš nadaj,
Za ljubav živi
I od ljubavi stradaj!”

 

Autor Grubišić Zoran

Rođen sam 1968.g. u Derventi,BIH, gdje sam živio do rata.U ratu mi je poginuo otac ,a ja sam došao u Zagreb gdje i danas živim.Oženjen sam i imam troje djece.2oo1. g. objavio sam zbirku pjesama ˝Ispod oblaka˝.

Odgovori

Subscribe without commenting