[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zašto želim biti sama sebi sasvim dovoljna

sred ravnica nepreglednih bogate udvojnosti

gdje samoća nikad nije tako povoljna;

zašto uvijek težim pustinjskoj ustrojnosti?

 

Biti sam ne znači biti onkraj uzdisaja

što ih, tko zna zašto, čuvam za te livade.

Odlučiti se za ovakvu samotnost od utišaja

znači igrati se vatrom što je zloduh dade,

 

a tako je dobro priznati se što predanijim

barem nekom tračku Duha koji se zauzima

za čovjeka, neizrecivo se želi naći s njim,

a i trag se Duha stvarno osjeća na udima.

 

Tada svi će možda reći da je čovjek nesretan,

razgovara sam sa sobom, sam u sebi plamti.

Treba se izvježbati kao netko tko je nepozvan,

kao što to čine strasni aspiranti

 

kada nema odjeka na njihova udvaranja

pa tek onda upiru još više se pokazati

dostojnima svake mjere, zaljubljena stvaranja.

Treba se i zavjetima Bogu svom pomazati.

 

Tada ljudi više ne gledaju kako čovjek gori

nego samo vide pristojnoga molitelja.

Samo Duh ga spoznaje i sve ono što ga mori;

samo Sveti Duh ga čuva od progonitelja.

 

Slušaj, Duše, kada spomenem samoću,

znaj da stojim na tim Tvojim obećanim vratima.

Znaj da više nego sama, s Tobom biti hoću.

Evo, prilazim Ti kao golubica s maslinovim vlatima.

03.03.2015. 22:24

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting