[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sam otkrila pjesnika u sebi!

(za pisca znam od prije)

I to me zabavlja, pače raduje.

Šetam sa pesom a misli se roje,

il ujutro dojdem na posel

i padne mi neka misao na um.

Sjednem i zapišem.

Kostur.

A onda doradim i nabacim pomalo i mesa!

Mi krvna grupa nula volimo meso!

Iako sam oduvijek voljela pisati,

Voljela bih da imam i mogu

to i podijeilti

Da me netko čita,

da me razumije,

I da to razumijevanje

izazove razumijevanje njega

u meni

mene u njemu!

Avaj

pustinja pusta!

No, kažu da i tamo ima života,

cvijeća

jedino kaj dugo moraš čekat

prvu kišu?

Kažu da onda bude fešta

tamo u pustinji u Nigeriji.

Bušmani kada padne kiša

skupljaju crve koji samo tada

nakon kiše izmigolje masovno van.

I onda naprave slavlje u selu!

Svi peku i jedu te proteine!

Čak i europljani.

Eto, nije loše ponekad otić na dobru kavu,

ako ništa, upoznaš nigerijske crve

ako već ne razmijeniš razumijevanje?

Ja sam i danas pri kavi

al bez crva tustih!

Autor mirisjute

Ova objava ima 3 komentara

  1. kad smo kod filozofiranja u komentarima i komentarima tipa “lijepa pjesma” baš mi se lamentira (neki bi rekli “filozofira” iako ja mislim da je filozofija puno vrijednija od npr ekonomije) npr nad pjesmama tina ujevića? sigurna sam da (barem ja) skoro za niti jednu njegovu pjesmu ne bih rekla da je lijepa. njegove pjesme…diraju, dotiču, izazivaju…emocije tugu, žal, revolt, bunt…ma svašta. tako da meni pojam “lijepo” ide uz cvijeće, more, prirodu…ali ne i izražene ljudske osjećaje…a poezija je upravo to…izražen osjećaj, doživjaj, događaj…koji je autor doživio! mi čitajući njegov događaj, izazivamo svoj…illi kao sjećanje i doživljeno ili kao željeno…dakle, mi nismo subjekt pjesme…mi smo eventualno objekt (ako nas dotiče) i skoro da je nebitno što mislimo o nečijoj pjesmi, osim što je nama to bitno. autor ju je već proživio, odživio…trenutak kaj ju je napisao je već sve…pase!

  2. u stvari, samo sam željela malo oživjet ovo mjesto…kako ova slova ne bi bila samo…mrtva slova na papiru. mislila sam da je pjesma povod…uvod (možda i zaplet) a ne kraj objave? slijedeću pjesmu napisat ću o svojoj…zabludi!

  3. Ja se pronalazim totalno u ovome,da misao dođe ni otkud i da zapišem ideju jer ako ne zapišem kasnije ju zaboravim i osjećam se ko da mi je netko ukrao misao. Sto se tice komentara “lijepa pjesma” znam stavit takav komentar radi podrske autoru i da mu dam do znanja da mi se sviđa. Zao mi je nekad kad procitam dobru pjesmu samo ju izignorirat,osjecam kao da ne postujem neciji osjecaj bacen na papir. Nemam volje ucijek ulaziti u dubiozu i analizu uratka a opet ne zelim prešutat pa samo napisem lijepa pjesma ili odlicno ili super ili sviđa mi se…cisto da ostavim trag bila sam tu i sviđa mi se. A komunikacija bi trebala biti po forumu al ljudi strajkaju… A netko mozda ne voli ili ne zeli raspravljati i konentirati,postujem i to jednako kao i “lijepa pjesma” jednako kao i neki dublji analiticki komentar. Kako se razlikujemo u stilu pisanja tako se razlikujemo i u izrazavanju svog misljenja o onom sto nam se svidja. Netko ce napisati lijepa pjesma a netko sastavit dublji komentar. I jedno i drugo je vrijedno. Npr ti pojam lijepo vezes uz cvijece more a netko ce tim epitetom izraziti svoje misljenje i to je ok. U tom i jest sva ljepota, u našim različitostima.

Odgovori

Subscribe without commenting