[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Okrenut ću glavu sasvim malo.
Ma, to je vjetar koji puše
Kroz zatvorena vrata poznate zgrade
Čiji se zidovi u tišini ruše.

Vidjet ću te na jedan trenutak,
Nenamjerno, slučajno dakako!
U prolazu me gura neoprezan netko,
To je zbog gužve da hodam polako.

A kad mi zastane srce, tamo u masi
Ljudi što poput pčela se roje
To je… to je… ma samo vjetar.
S imenom sličnim-slučajno!-tvojem.

Autor lullaby

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting