[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Ako kažem,
ne tako glasovito,
profesor Hegel
jeste običan čovjek,
mislim da će sprdnja
sa mojim zanesenim bićem
i najezda definicija
kroz osjenčene vijekove,
nastaviti tumaranje
–  ka ničemu.

Gospodin Hegel,
živ je karakterom
i dobrim djelima.

Potisnute kategorije
ne znače smrt imena
ili iščezavanje
sanjarenja.

Ne vjerujem,
u njegovom slučaju,
da tamo posjeduje znanje,
iako dodijeljena praznina
–   po nekima  –
više djeluje i zrači,
nego planinski lanci
koje je ostavio za sobom.

Autor marijamiko

Ova objava ima 3 komentara

  1. Geniji (njihov um, znanje, duh) ne umiru jer ostaju kroz djela da dopru do “malog” covjeka ili on do njih iduci putem teskim, mozda uzaludnim ali valja nastaviti, uzdignuti se iznad prosjecnosti
    Dobra, jaka misaona
    VP Milenko

  2. Hvala na čitanju i komentaru… Blago onom ko dovijeka živi, imao se rašta roditi – veli Njegoš. U ovoj pjesmi pokušao sam da velikog Hegela, strašnog Hegela, ogolim kao čovjeka, da ga smjestim među nas smrtnike i da se zapitam šta ostaje… Pogubiću mudrost mudrih i razum razumnijeh ću odbaciti, kaže se u Svetom Pismu. Naravno da je moja pjesma pretenciozna i naravno da je malo “iščašena” kada se ne bavim konkretnim Hegelom, njegovom filozofijom, već Hegelom s one strane, upokojenim Hegelom. Sve u svemu, najpreče je biti dobar čovjek, bitnije je to nego biti “veliki” čovjek. Dobrota je jača, tj. duša je jača od čovjekove umnosti. PS. Ne znam da li koga zanimaju ova moja razglabanja, ali sajt je posvećen poeziji, dakle ne radi se o razbibrigi i zabavi… Opet, oprosti i ti sansan i drugi na ovoj “tvrdoj hrani”. Milenko.

Odgovori

Subscribe without commenting